baklava
u bosanskoj kuhinji postoji poslastica cije je mjesto ispred drugih i zbog svoje tezine pripreme i tajnosti recepta, opravdano je mozemo nazvati kraljicom.
govorimo o kraljevskoj bajramskoj baklavi.
postoje i druge baklave cija se priprema razlikuje u nijansama i u nacinu doziranja i vrste sastojaka, koje ipak ne mogu da dostignu tu caroliju okusa bajramske baklave.
pokusacu razotkriti tajnost recepta pozivajuci se na sjecanje.
moja nana je bila majstor u pripremi bajramske baklave i po tome poznata u mahali. cak su joj pojedine zene iz komsiluka nudile novac da i njima spremi tepsiju baklave a ona te ponude nikada nije prihvatila i govorila je da ne bi uspjela napraviti baklavu kako treba za nekoga drugog.
znala bi reci da je osnova i glavni uvjet bajramske baklave "da se uredi" i ni ona nikada nije znala da li ce uspjeti napraviti baklavu onako kako treba, a uvijek joj je uspijevalo.
tada nisam znao sta znaci to "da se uredi" a sva tajna se krila u tome.
dobro se sjecam tih dana pripreme bajramske baklave u kojima sam i ja kao dijete imao svoju ulogu. morao sam sortirati orahe i dobro paziti da su potpuno ocisceni. ni najmanji trun orahove ljuske nije se smio nalaziti medju orasima koji ce biti u baklavi. sigurno je nana mene odabrala za taj posao zbog dobrog vida a ja sam vise nego revnosno i uspjesno izvrsavao postavljeni zadatak.
jedna soba je bila prekrivena bijelim carsafima i u nju niko nije smio ulaziti ili otvarati vrata osim nane. govorila je da otvaranjem vrata dolazi do strujanja zraka a to moze donijeti sitne necistoce koje nikako ne smiju biti na jufkama koje je prostirala po bijelim carsafima.
danas zene prave baklavu i od kupovnih jufki i te baklave budu ukusne, ali u vrijeme moje nane i u pripremi kraljevske bajramske baklave, upotreba kupovne jufke je bila nezamisliva.
sama priprema tijesta za jufke je zahtijevala posebnu koncetraciju a meni se cini da bi nana uvijek nesto proucila kada bi krenula mjesiti tijesto.
sve mjere je instiktivno odredjivala i nigdje ne postoji zapisan recept kako se pravi kraljevska bajramska baklava.
postoje razni recepti ali ni u jednom necete naci da je potrebno "da se uredi" a to je osnova.
kakvo ce tijesto biti zavisi od mnogih faktora a nana bi govorila da je bitno cak i kakvo je vrijeme vani, da li je oblacno ili suncano.
sve mora imati svoj redosljed i tacno se zna kad sta mora biti pripremljeno.
tacno se zna kolike jufke moraju biti i koliko da se suše. mora se znati kako se priprema tirit a kako agda i sve mora imati svoje vrijeme.
poseban je proces pecenja gdje se mora odrediti tacna temperatura i vrijeme trajanja tog vrlo bitnog procesa. moja nana citavo vrijeme gleda u baklavu dok se pece i ceka kad postane zlatno rumena.
sve ove radnje radi nekim unutrasnjim culom. neki nezapisani ritual se desava u njoj i tacno zna kada i kako sta treba.
ide tim putem nepogrijesivo do finalnog cilja koji mora "da se uredi"
miris i okus nanine kraljevske baklave ostaje u sjecanju za vjecnost
sada znam da je potrebna ljubav i vrijeme.
znam da je potrebno "da se uredi".
kada me pitate: u cemu je tajna, kakvog je okusa, kakvog mirisa ta baklava. koliko je slatka?
reci cu vam da ona treba da je kao poljubac. vrijeme i ljubav treba da je ulozeno u njega. treba da se iscekuje i zeli. nema nigdje zapisan recept za poljubac. nas unutrasnji instikt nas vodi i nepogrjesivo znamo kad je onaj pravi. i pored svega, treba "da se uredi"
tajna baklave je kao i tajna poljupca
za oboje je potrebna ljubav.
